UPOREDNOPRAVNI PRIKAZ BRAKA U ŠERIJATSKOM PRAVU I POZITIVNOM PRAVU REPUBLIKE SRBIJE
Apstrakt
Uporednopravna analiza prirodnog i pozitivnog prava je od najranijih vremena izazivala različita neslaganja i diskusije na temu. Zagovornici prirodnog prava su smatrali da se ne može vršiti ovakvo poređenje jer je prirodno pravo istinsko, nezamjenljivo i dolazi od boga, dok je pozitivno pravo uredio i uređuje čovjek, po uzoru na sva ostala prava koja postoje na zemlji. Pozitivno pravo definiše brak kao zajednicu života koja se uređuje pravnim normama, što je izraz nesumnjivog interesa društvene zajednice da brak bude pravni institut, isto tako Kur’an kao glavni izvor šerijatskog prava kategorizuje instituciju braka na vrlo preciznom sistemu koji počiva na najčvršćim i najsigurnijim načelima koja garantuju sreću supružnicima, a mir i moral zajednici i društvu. Cilj ovog rada je predstavljanje osnovnih shvatanja prirodnopravne i pozitivnopravne teorije prava kroz uporednu analizu instituta braka u šerijatskom pravu i pravu Republike Srbije gde fokus istraživanja neće biti na kompatibilnosti šerijatskog prava sa univerzalnim normama ljudskih prava, ili suprotno, već će fokus biti na pojašnjenjima ovih normi u cilju lakšeg razumevanja i prihvatanja različitih učenja i shvatanja.
Reference
Abrams, D. E. et al. 2015. Contemporary Family Law, (4th ed). West Academic, Publishing, University of Missouri School of Law Legal Studies Research Paper.
Andrić, M. 2006. Osnovi šerijatskog prava: s posebnim osvrtom na odnose između polova prema bračnim pravilima šerijatskog prava. Religija i tolerancija, 6, pp. 99-110.
Ahdar, R. & Aroney, N. 2010. Shari’a in the West. New York: Oxford University Press.
Brown, M., Flinn, C. J. & Mullins, J. 2011. Family law effects on divorce, fertility and child investment.
Cesari, J. (ed.). 2010. Shari’a and the Future of Secular Europe in Muslims in the West After 9/11. Abindgon: Routledge. DOI: https://doi.org/10.4324/9780203863961.
Čović, A. 2020. Porodičnopravni aspekti verskih brakova. Beograd: Institut za uporedno pravo.
De Blois, M. 2010. Religious Law versus Secular Law: The Example of the Get Refusal in Dutch, English and Israeli Law. Utrecht Law Review, 6(2), pp. 93-114. DOI: https://doi.org/10.18352/ulr.126.
Draškić, M. 2015. Porodično pravo i pravo deteta. Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
Đurović, Lj. 1988. Porodično pravo. Beograd: Naučna knjiga.
Et-Tantavi, A. A. 2010. Sretan brak. Novi Pazar: El-Kelimeh.
Es-Sejjid, S. 2008. Fikhus-sunne, knjiga 3. Sarajevo: Bookline d.o.o.
Karčić, H. 2018. Šerijat i pravni pluralizam u Evropi: primjeri koegzistencije religijskog i sekularnog prava na starom kontinentu. Sarajevo: Centar za napredne studije.
Korkut, B.1977. Prijevod Kur’ana. Sarajevo.
Kurdić, Š. 2005. Brak i intimni odnosi u islamu. Novi Pazar: El-Kelimeh.
Ken’an, M. A. 2013. Načela bračnog života. Novi Pazar: El-Kelimeh.
Malik, M. 2009. Muslim Legal Norms and the Integration of European Muslims. EUI Working Papers, RSCAS.
Manić, S. 2020. Pravna priroda mehra. U: Čolović, V. & Manić, S. (ur.). Uvod u šerijatsko pravo. Beograd: Institut za uporedno pravo, pp. 170-195.
Martinez-Torron, J. & Durham Jr., C. 2010. Religion and the Secular State. National Reports, Provo, Utah: The International Center for Law and Religion Studies, Brigham Young University.
Mladenović, M. 1981. Porodično pravo, knjiga I i II. Beograd: Privredna štampa.
Panov, S. 2019. Porodično pravo. Beograd: Projuris.
Počuča, M. 2011. Razvod braka u uporednom pravu. Strani pravni život, 55(2), pp. 267-283.
Ponjavić, Z. 2014. Porodično pravo. Kragujevac: Službeni glasnik.
Stjepanović, B. 2020. Regulisanje međunarodnog razvoda braka i Uredba Rim III - efekat na pozitivno porodično zakonodavstvo. Strani pravni život, 63(1), pp. 79-90. DOI: https://doi.org/10.5937/spz63-20534.
Stevanov, M. 1976. Prestanak brakova, skripta. Novi Sad.
Stevenson, B. & Wolfers, J., 2006. Bargaining in the Shadow of the Law: Divorce Laws and Family Distress. The Quarterly Journal of Economics, 121(1), pp. 267-288. DOI: https://doi.org/10.1162/qjec.2006.121.1.267.
Topoljak, S. 2015. Islamsko bračno pravo. Novi Pazar: El-Kelimeh.
Topoljak, S. 2006. Muslimanka i porodica. Novi Pazar: El-Kelimeh.
Welchman, L. 2004. Women’s Rights and Islamic Family Law: Perspectives on Reform. London: Zed Books.
Wolfe, C. L. 2006. Faith Based Arbitration: Friend or Foe? An Evaluation of Religious Arbitration Systems and Their Interaction with Secular Courts. Fordham Law Review, 75(1) pp. 427-469.
Yilmaz, I. 2005. Muslim Laws, Politics and Society in Modern Nation States, Surrey: Ashgate.
Ustav Republike Srbije [Constitution of RS], Službeni glasnik RS, br. 98/2006.
Porodični zakon [Family Law RS], Službeni glasnik RS, br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015.
Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine [Family Law of the Federation of Bosnia and Herzegovina] Dostupno na: http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2005/zakoni/25bos.pdf.
UN General Assembly, 1948. Universal Declaration of Human Rights, Res. 217, UN Doc. A / 810.
UN General Assembly, 1966. International Covenant on Civil and Political Rights, Resolution 2200A (XXI).
UN General Assembly, 1966. International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights, Resolution 2200A.
Marriage Act 1949. Available at: http://www.legislation.gov.uk/ukpga/Geo6/12-13-14/76/contents.
Kurdić, Š., Kultura ponašanja prilikom razvoda braka. Available at: https://www.n-um.com/kultura-ponasanja-prilikom-razvoda-braka-i/ (11. 3. 2022).
Kuduzović, S. 2010. Kome pripada pravo odgoja djeteta. Available at: https://el-asr.com/tekstovi/kome-pripada-pravo-odgoja-djeteta (11. 3. 2022).
Ibn Majah, S., Book 9, Hadith 93. Available at: https://sunnah.com/ibnmajah:1937, (11. 3. 2022).
