SPORAZUM O PRIZNANjU KRIVICE U PRAVU EVROPSKIH ZEMALjA: PRIMJER ITALIJE

Apstrakt

Sporazum o priznanju krivice je institut anglo-američkog pravnog sistema koji poslednjih trideset godina zauzima značajno mjesto i u krivično-procesnim zakonodavstvima evropskih zemalja, približavajući na taj način dva različita pravna sistema. Prva evropska država, koja je uvela u svoje zakonodavstvo sporazum o priznanju krivice, odnosno, dogovaranje o kazni, bila je Italija. To je učinila zbog porasta stope kriminaliteta i nemoći zakonodavnih rješenja da spriječe ili makar pospješe suzbijanje te pojave. Već 1981. godine, u još uvijek važeći Zakonik o krivičnom postupku, tzv. Rokov Zakonik o krivičnom postupku, pokusno je uvedeno dogovaranje o kazni, sa jako uskim poljem primjene. Međutim, godine 1988. u Italiji se donosi novi Zakonik o krivičnom postupku, u kojem je, između ostalog proširena oblast primjene sporazuma o priznanju krivice, poznatijeg kao patteggiamento. Nakon toga, došlo je do još jedne promjene odredbi Zakonika, 2003. godine, kojom je, za sada, dovršeno priširivanje primjene sporazuma o priznanju krivice. U ovom radu, ukratko ćemo se osvrnuti na zaokret evropskih zakonodavstava ka adverzijalnom modelu i usvajanje američkih rješenja u italijanskom zakonodavstvu, a detaljno ćemo obraditi institut sporazuma o priznanju krivice, odnosno, patteggiamento-a.