ULOGA NOTARA U OSTAVINSKOM POSTUPKU PO POZITIVNIM NASLEDNOPRAVNIM PROPISIMA CRNE GORE

Apstrakt

Reafirmacijom notarijata u okvirima reforme savremenog crnogorskog pravnog sistema Crna Gora priključila se zemljama duge notarske tradicije. Za socijalističke zemlje notarijat nije bio karakterističan, ali su ga sve zemlje u tranziciji u regionu prihvatile i donijele zakone o notarima ili javnim bilježnicima. Značajne funkcije notara kao nezavisnih stručnih i profesionalnih lica sa visokim stepenom javnog povjeranja ogledaju se prvenstveno u zaštiti prava i interesa stranaka, doprinosi ubrzanju pravnog prometa i rasterećenju rada pravosuđa. Zato se notar i javlja kao posrednik između države i pojedinca i ima ulogu ”preventivnog sudije“ jer predupređuje nastanak eventualnog spora. Značajan dio nadležnosti sudova prenesen je na notare, što je slučaj sa ostavinskim postupkom kao nespornim postupkom, jer mu je cilj utvtđivanje nespornih činjenica, a ukoliko se one jave, stranke se upućuju na parnicu. Korisnost ovog instituta u vanparničnom pravosuđu, a posebno u ostavinskom postupku, ne može se negirati. Povjeravanje notaru kao sudskom povjereniku vođenje cjelokupnog postupka raspravljanja zaostavštine, uz izvjesna ograničenja, ili samo pojedine radnje, zasnovano je na zakonu ali o tome u konkretnom slučaju odlučuje nadležni sud odnosno, predsjednik suda rukovođen racionalnošću i efikasnošću postupka. Pored tradicionalne uloge notara koja se ispoljava u sastavljanju isprava i vjerodostojno bilježenje pravnih poslova, sastavljanje testamenata, proširuje se primjena i na ona pravna područja koja su do skoro bila u isključivoj nadležnosti sudova, što je slučaj sa ostavinskim postupkom. Savremene tendencije idu u pravcu uspostavljanja novog pravnog režima notara u ostavinskom postupku u smislu da cijeli postupak pređe u nadležnost notara. Pred kreatorima crnogorskog građanskog zakonodavstva, koje je intezivno u procesu harmonizacije sa pravom EU postavlja se zahtjev za usaglašavanjem Zakona o notarima sa kasnije donešenim zakonima koji se odnose na nasleđivanje i vanparničnu materiju. To je i prilika da se postojeći tekstovi inoviraju u skladu sa praksom evropskih zemalja,