POLITIČKE STRANKE U SAVREMENOJ DEMOKRATIJI – POJAM I ELEMENTI
Apstrakt
Političke stranke su neophodan činilac demokratskih sistema. Autor u radu definiše pojam i osnovne elemente pojma političkih stranaka imajući u vidu političku i javnopravnu dimenziju. Autor analizira pet osnovnih elemenata koje su klasični i moderniji autori razmatrali prilikom definisanja političkih stranaka: ideologiju, izražavanje interesa socijalnih grupa, ostvarivanje državnog (nacionalnog) interesa, predlaganje kandidata na izborima za javnopolitičke funkcije, vršenje vlasti i stalnost.
Prilikom razmatranja su posebno u obzir uzete društvene promene koje su uticale na promenu političkih stranaka, ali i celokupnog političkog sistema. Tako su određeni elementi koje su klasični teoretičari političkih stranaka smatrali suštinom nekadašnjih partija, poput ideologije i zastupanja interesa određenih socijalnih grupa, postali više simboličkog i lako promenljivog karaktera.
U radu se otuda daje definicija koja sadrži nužne, konstitutivne elemente. Političke stranke se određuju kao postojana (stalna) organizacija koja isticanjem kandidata na izborima omogućava vršenje političke vlasti i sprovođenje određene politike koja se želi sprovesti kroz pravno obavezujuće odluke i norme.
Reference
Agranoff, C. & Tabin, H. 2011. Socially Elected: How To Win Elections Using Social Media. West Jordan: Pendant Publishing.
Aron, P. 1997. Demokratija i totalitarizam. Sremski Karlovci: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića.
Banfield, E. 1966. Political Influence. New York: Free Press.
Bartlett, A. 2013. The 2013 Federal Election: The Greens campaign, Abbott’s Gambit: the 2013 Australian Federal Election. Canberra: ANU Press.
Blondel, J. 1978. Political Parties. A Genuine Case for Discontent. London: Wildwood House.
Burdeau, G. 1965. Droit constitutionnel et institutions politiques. Paris: Librairie dedroit et de jurisprudence.
Crawford, K. 2009. Following You: Disciplines of Listening in Social Media. Journal of Media & Cultural Studies, 23(4), pp. 525-535. DOI: https://doi.org/10.1080/10304310903003270
Duverger, M. 1976. Les partis politiques, Paris: Armand Colin.
Downs, A. 1957. An Economic Theory of Democracy, New York: Harper & Bros.
Epstein, L. 1967. Political Parties in Western Democracies. London: Transaction Publishers.
Friedrich, C. J. 1958. La démocratie constitutionnelle. Paris: Presses Universitaires de France.
Goati, V. 1984. Savremene političke partije. Beograd: Partizanska knjiga.
Goati, V. 2007. Političke partije i partijski sistemi. Podgorica: Studio MOUSE u saradnji sa Fakultetom političkih nauka.
Heywood, A. 2002. Politics. New York: Palgrave Macmillan.
Katz, R. S. 1980. A Theory of Parties and Electoral Systems. Baltimore: Johns Hopkins University Press. DOI: https://doi.org/10.1353/book.3506
Katz, R. & Mair, R. 1995. Changing Models of Party Organization and Party Democracy: The Emergence of the Cartel Party. Party Politics 1(1), pp. 5–28. DOI: https://doi.org/10.1177/1354068895001001001
Katz, J. E., Barris, M. & Jain, A. 2013. The Social Media President: Barack Obama and the Politics of Digital Engagement. NewYork: Palgrave Macmillan. DOI: https://doi.org/10.1057/9781137378354
Key, V. O. 1942. Politics, Parties and Pressure Groups. New York: Thomas Y. Crowell.
Kirchheimer, O. 1966. The Transformation of West European Party Systems. In: La Palombara, J. & Weiner, M. (eds.). Political Parties and Political Development. Princeton: Princeton University Press, pp. 170-200. DOI: https://doi.org/10.1515/9781400875337-007
Lasswell, H. D. & Kaplan, A. 1950. Power and Society, New Haven: Yale University Press.
Lavau, G. E. 1953. Partis politiques et realite sociale: Contribution a une atude realiste des partis politiques, Paris: Armand Colin.
Lazarsfeld, P. et al. 1944. The People’s Choice, How the Voter Makes His Mind in a Presidential Campaign. New York: Duell, Sloan and Pearce.
Loevenstein, K. 1954, Political Power and the Governmental Process. Chicago: The University of Chicago Press.
Lukić, R. 1995. Političke stranke. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Manojlović, S. 2011. Zakon o finansiranju političkih aktivnosti. Zbornik radova Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu: Perspektiva implementacije evropskih standarda u pravni sistem Srbije, pp. 275-276.
Manojlović, S. 2021. Javnopravni subjektivitet i ovlašćenja političkih strana u liberalnoj demokratiji. Doktorska disertacija. Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
Marković, R. 2005. Ustavno pravo i političke institucije. Beograd: Justinijan.Michels, R. 1911. Zur Soziologie des Parteiwesens in der Modernen Demokratie. Leipzig: Verlag von Dr. Werner Klinkhardt.
Mladenović, N. 2020. Model kartel partije, tendencije kartelizacije politike i Srbija u uporednom kontekstu. Srpska politička misao, 3(69), pp. 13-41. DOI: https://doi.org/10.22182/spm.6932020.1
Ostrogorski, M. 1921. Demokratije i političke partije. Beograd: Napredak.
Perić, Ž. 1899. O sudijskoj nezavisnosti, Beograd: Štamparija D. Dimitrijević.
Rabrenović, A. & Malezić Rapajić, T. 2022. Reforma javne uprave u Srbiji u kontekstu evropskih integracija. U: Ćeranić Perišić J. & Đurić V. & Višekruna A. (ur.), 65 godina od Rimskih ugovora: Evropska unija i perspektive evropskih integracija Srbije. Beograd: Institut za uporedno pravo, pp. 125-139. DOI: https://doi.org/10.56461/ZR_22.65godRU.K1_RMR
Sartori, G. 1976, Party and Party Systems - A Framework for Analysis, Volume I. Cambridge: Cambridge University Press.
Sartori, G. 1990. Structuring the Party System. The West European Party System. Oxford: Oxford University Press.
Schattschneider, E. E. 1942. Party Government. New York: Transaction Publishers.
Seiler, D. L. 1982. Les partis politique en Europe, Paris: PUF.
Stanić, M. 2018. Pravna priroda poslaničkog mandata. Doktorska disertacija. Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
Stanić, M.B. 2019. Međuzavisnost ustavnog poretka i političkih stranaka na tri primera iz Nemačke – povodom 70 godina Osnovnog zakona, Strani pravni život, 63(2), pp. 45-55. DOI: https://doi.org/10.5937/spz63-22232
Swigger, N. 2013. The Online Citizen: Is Social Media Changing Citizens’ Beliefs About Democratic Values? Political Behavior, 35(3), pp. 589–603. DOI: https://doi.org/10.1007/s11109-012-9208-y
Weber, M. 1950. Staatssoziologie, Berlin: Duncker & Humblot.
