UGOVORI SA NULTIM RADNIM VREMENOM

  • Mario Lj. Reljanović Institut za uporedno pravo
Ključne reči: ugovor o radu, radno vreme, fleksibilizacija rada, prekarizacija rada, nulto radno vreme

Apstrakt

Fleksibilizacija rada dovela je do stvaranja većeg broja atipičnih oblika radnog angažovanja. Ovakvi oblici radnog angažovanja nose značajne rizike po radnike i u mnogim situacijama vode njihovoj prekarizaciji. Jedan od tipičnih primera takvog razvoja radnopravnih ugovora jesu i ugovori sa nultim radnim vremenom, kod kojih nije unapred dato trajanje nedeljnog radnog vremena kao ni zarada lica, koja zavisi od toga da li će se i koliko ono uopšte angažovati kod poslodavca sa kojim je zaključilo ovu vrstu ugovora. Zloupotrebe takvog režima rada su značajne i sve vidljivije kako njihova popularnost raste, pa se u tom kontekstu istraživanje bavi načinima njihovog preciznijeg regulisanja, kao i trendovima koji se vezuju za nove propise Evropske unije, a kojima se pokušava urediti ova oblast radnog prava.

Reference

Adams, A. & Prassl, J. 2018. Zero-Hours Work in the United Kingdom, Geneva: ILO.

Hudson-Sharp, N. & Runge, J. 2017. International Trends In Insecure Work: A Report For The Trades Union Congress. London: National Institute of Economic and Social Research.

Jašarević, S. 2015. Nove forme rada u Evropskoj uniji i Srbiji. Radno i socijalno pravo, 19(2), pp. 1-22.

Jašarević, S. 2018. Radno pravo Srbije u XX i XXI veku. Zbornik Pravnog fakulteta u Novom Sadu, LII(3), pp. 925-943.

Koch, M. & Fritz, M. (eds). 2013. Non-Standard Employment in Europe. London: Palgrave Macmillan.

Kovačević, Lj. 2015. Personalno područje primene radnog zakonodavstva – (ne)pouzdanost kriterijuma za kvalifikaciju subjekata radnopravne zaštite. Zbornik Matice srpske za društvene nauke, 152 (3), pp. 505-519.

Kovačević, Lj. 2019. Pravni instrumenti za suzbijanje rada „na crno“ u Evropskoj uniji – sadržina i (ne)delotvornost. U: Đorđe Ignjatović (ur.), Kaznena reakcija u Srbiji IX deo. Beograd: Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, pp. 258-293.

O’Sullivan M. et al. 2015. A Study on the Prevalence of Zero Hours Contracts among Irish Employers and their Impact on Employees. University of Limerick.

Sargeant, M. 2017. The Gig Economy and the Future of Work. E-Journal of International and Comparative Labour Studies, 6(2), pp. 1-12.

Schoukens, P. & Barrio, A. 2017. The changing concept of work: When does typical work become atypical?. European Labour Law Journal, 8(4), pp. 306-332.

Xu, K. 2018. The Analysis on Employment Rights of Zero-Hours Contracts. World Journal of Social Science Research, 5(1), pp. 16-21.

Internet izvori

BBC, 2019. Ban zero-hours contracts that exploit workers, says TUC. Dostupno na: https://www.bbc.com/news/business-47193809, (9.8.2019).

Pravni izvori

Council Directive 91/533/EEC of 14 October 1991 on an employer's obligation to inform employees of the conditions applicable to the contract or employment relationship OJ L 288, 18.10.1991, pp. 32–35.

Council Directive 97/81/EC of 15 December 1997 concerning the Framework Agreement on part-time work concluded by UNICE, CEEP and the ETUC – Annex: Framework agreement on part-time work OJ L 14, 20.1.1998, pp. 9–14.

Council Directive 1999/70/EC of 28 June 1999 concerning the framework agreement on fixed-term work concluded by ETUC, UNICE and CEEP OJ L 175, 10.7.1999, pp. 43–48.

Directive 2008/104/EC of the European Parliament and of the Council of 19 November 2008 on temporary agency work OJ L 327, 5.12.2008, p. 9–14.

Directive of the European Parliament and of the Council on transparent and predictable working conditions in the European Union, OJ L 186/105, 11.7.2019.

Preporuka 198 Međunarodne organizacije rada o radnom odnosu (2006).
Objavljeno
2019-10-01
Sekcija
Originalni naučni rad